Irland

J4U

04.03.2008.

Rest In Peace

Ove osobe vise nema.

Neka mu je lahka zemlja.

Irland  1988 - 2008

 

 


Stariji postovi

Irland
<< 03/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

...

09.02.2007
ne, ne gledaj me tako, kao da sve je u redu..
kao da nocas nije kraj...
ne, ne gledaj me tako, kao da nismo dali sve,
a dobili nista zauzvrat...
ne , ne gledaj me tim tuznim ocima,
kad svjetlost je davno nestala...
i, ne , ne gledaj me tako , kao da bih mogla,
kao da ne bih ostala...
ne, ne gledaj me tako, kao da je sve ok,
kao da ne smrzavam se ovdje...
i ne, ne gledaj me tako, kao da zelis prici,
kao da zelis da me ugrijes...
ne, ne gledaj me tako, kao da zivimo jos danas,
kao da sutra nema za nas,
ne, ne gledaj me tako, kao da oprost trazis od mene,
kao da imam sta da ti oprosti...
ne, ne gledaj me tako, sa tim zaljenjem u ocima,
nije tvoja krivica ,
sto ti nisam voljena...
ne , ne gledaj me tako, kao da ne zelis otici,
kada vec ti vidim ledja...

14.02.2007

Ti si daleko , a blizu
svaki tren sa tobom je poput raja
iako, raj ne postoji za ljude poput nas.
znaci tako je to kad zaspis pored mene?
znaci takav je taj osjecaj spokoja i mira?
i u bunilu pruzim ruku da te dotaknem, zagrlim,
i vrhovima prstiju dotaknem hladan ekran
i ne osjetis da pokusavam, ti i dalje spavas,
poput andjela...
prije toga cestitanje praznika, i standardna konverzacija,
uvijek isto pitanje, i uvijek sam ja ta koja sve pogorsava,
zasto ne mogu da pustim da traje, kazes..
zato sto znam da je to trajanje nemoguce,
i da, bez obzira na sve, ti zelis spavati pored mene,
zelis se buditi pored mene,
zelis biti tu, zelis da sam tu,
i da svakim djelom svoga bica, tebi pripadam...
a ja to cinim, dok ti ne shvatas..
ili i ti to cinis?
ili sam ja ta koja neshvata?

17.02.2007

U behutu ja se zatvorim u sebe,
sakrijem ispod jorgana i posmatram imaginarne zvjezde.
Pa onda pustim i koju kap soli s obraza da sklizne,
I cekam zoru u tisini i mraku.
A onda mi dodjes ti, zavuces se pod moj jorgan,
i bez dodira i rijeci posmatras me samo.
Kad najmanje ocekujem, osmjeh mi das, kao znak
da bit ce sve OK.
I ne smeta mi sto me vidis takvu,
jer najbolje od svega mozes da razumijes moju prazninu.
Negdje pred zoru se izvuces iz sobe, bez rijeci izgovorene,
bez icega osim osmjeha. A toliko toga mi kazes.
I behut preraste u nesto drugo, nesto jace,
sto svim tim svojim dobrim u sebi, ubija sve u meni,
i ponovo ozivljava, i boli, i razveseljava, i onda
stoji poput kipa nepomicno i stalozeno,
mirno cekajuci da shvatim.
I shvatim. Prihvatim i cuvam.
I kad te nema, ti si uvijek negdje tu. Skriveno cekas iza moga uha,
u mojim prstima, ili ispod soljice kafe.
A kada te ne vidim, falis, i pocnem da te trazim ko luda.
Pa gledam i na najneobicnijim mjestima,
cekajuci samo tvoj osmjeh da iskoci negdje iza ugla,
i opet u tisini, cuteci zajedno, da razgovaramo o nebu i zemlji,
vjetru i dugi, suncu i zvjezdama, tebi i meni. Nama. O jednom.
I ti znas da si moja polovica kugle, a ja sam tvoja,
i da nema toga sto covjek ako zelis, nije u stanju uciniti.
A nije nemoguce ono sto moze da traje.

10.03.2007

Pored toliko godina, sto cekaju na mene
Ja sam se odmorila, samo uz tvoje poglede
I nakon puno prastanja, dosle su nove pobjede
Daleko sam od mastanja, ne znam kud me odvode
I putem tvoga beskraja, ja cekam promjene
Kroz sunce tvoga pogleda, da me zalude

Ref :

Taj pogled s tvoga ramena, daleko je u ocima
Posrnuli su koraci, ka novim putevima
Pa pitam kuda vodis me, ti sutis bez uzdaha
Pustas ruku da padne u zaborav

Pored toliko nadanja, sto prosla su kroz moje dlanove
Ti si tu da snagu das, i mislis na mene
I nakon dugog trazenja, konacno te prepoznajem,
Al tvoj je dalek dah, i sve me izdaje
I svemir moga bivanja, jos me okruzuje

15.04.2007

Posrnut ce zvjezde, i mjesec ce pasti,
samoubilacki zureci da sakrije dan,
i nanovo nece svanuti zora,
vjecno ce trajati prokleti san.
Pa sivilo suza u tvojim ocima,
i patentan osmjeh nalicja tvoga,
sumoran osjecaj u praznim nocima,
paralelno s nadom da nadjem Boga.
Sve su to draga, samo nijanse u boji,
hladan je dodir cela mog,
vagon povratnog voza nepomicno stoji,
i prkosi navali vjetra tog.
I zivo je sve, sve oko mene,
samo moj mir umrtvljen je,
jedino jos tvoje vatrene sjene,
odjekuju u plamenu duse moje,
i iz bunila bude me.

05.05.2007

Ponovo i iznova sjedim tu,
pred vratima tebe, i cekam da mi otvoris.
I ponovo ja sutim i gledam te samo,
a ti suze u osmjeh pretvoris,
i kazes samo nesto poput nebitnog glagola u svemu tom.
Ponovo i iznova cekam jutro,
pred prozorom tvojim da svjetlost da mi znak.
I ponovo ja sutim i gledam te samo,
a ti tisinu u dialog bez rijeci pretvoris kroz mrak,
i slikas ocima po plafonu nesto poput nebitne skice,
neki bezglasan ton,
neki udisan zrak, iskoristen i suh,
i dajes samo sto u tom trenu mozes dati,
kao da niko oko tebe i nije tu.
I ponovo i iznova trazim nesto,
ono nesto sto se ne moze dat',
i dubinu tvoju pretvaram u,
za mene, neprolazan sat.

13.05.2007

Ne, necu reci nista, te moje rijeci ne vrijede
Osjecam da je zgasla zarka u tvom oku
i cuvam jos uspomenu na to
ne, necu izgovoriti nikad rijeci do ovih sto slijede
ostavljam te na tom istom mjestu gdje stojis
da te pronadjem ne tako skoro
I ostavljam ti varku i vazduzni zig na mjestu
gdje moje srce uz tvoje kucalo je,
pored tvoga uha udahnut cu jos jednom
I ostavljam ti trag na ledjima poput traga u pjesku
da oduva ga prvi vjetar sto dodje
i on se stopi sa morskom pjenom
Ostavljam ti sebe, onako uplasenog i golog
da ti uspomene vrati u jos neki san
dok nehotice pomices prst po mojim ledjima
I nastavljam da vodim svoj smjesni monolog
u zabludi da ti me slusas onako pomno
i dalje s onom ljubavi u ocima
I , znas , ostavljam ti sve, nista mi vise ne treba
jer ni ponos ni istinu ja ne poznajem vise,
a hvala je tvojim rijecima na tom
Uprkos zelji i nacinu da od tebe napravim svoj zastitni znak,
ja odlazim do nekad kad ponovo budem ja,
a ne samo tvoja kopija, tvoj zaboravljeni ton.

will be continnued...

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
10184

Powered by Blogger.ba